Sve je počelo krajem 2016. godine. Suprug i ja otputovali smo avionom u Atlantu uposjet našoj starijoj kćerki Danijeli, njenom suprugu i našim unučićima (tad ih je bilo troje, danas ih je četvero i peto je na putu). Nitko nije bio sretniji od nas.
Ali nakon samo dva dana, završila sam na Odjelu za hitni bolnički prijam s upalom grla, temperaturom 40 stupnjeva i otežanim disanjem. U nekoliko sati dijagnosticirana mi je streptokokna upala grla i oba plućna krila. Primili su me u bolnicu i započeli s liječenjem (iako nisam imala osiguranje).
Drugo jutro dijagnosticirana mi je sepsa, streptokok u krvi. Osjećala sam se loše. Teško sam disala zbog upale pluća a pojavila se i voda u organizmu. Svi organi plivali su u vodi. Bila sam pod stalnim nadzorom specijalista pulmologa, kardiloga, infektologa, bila sam na kisiku i infuziji. Ali, izvukla sam se. Preživjela sam sepsu.
Poslije sedam dana otpuštena sam iz bolnice. Vratila sam se kući s gomilom dijagnoza i započela s kontrolnim pregledima, pretragama. Bio je to dug i zamoran put.
U veljači 2017. dijagnosticirana mi je monoklonska gamapatija. Išla sam na kontrolu svaka tri mjeseca. U travnju 2017. dobila sam dijagnozu puzajući mijelom.
Ovog ljeta brojevi su porasli i u kolovozu moja je dijagnoza bila multipli mijelom i osteolitička lezija Th7. Eto, što je – tu je.
Kako se osjećam? Nemam nikakve bolove ni simptome pa zato ne mogu vjerovati da se to događa meni. Zbrkana sam, tužna, prestrašena. Sutra krećem s VTD protokolom. Strah me je kako ću prihvatiti tretman. Kako ćemo dalje ja i moj mijelom? Hoću li sve to moći?
E hoću! Moram. Za sebe, supruga, kćerke i za moja četiri unuka, peto koje je na putu u Americi i šesto koje će se rodit u Rijeci (i moja mlađa kćer Martina čeka bebu). Ne odustajem, idem naprijed. Borit ću se za sebe i sve moje.
Renata (63), Rijeka
Listopad 2019.
