Kada mi je nakon mjesec dana pretraga u splitskoj bolnici doktorica priopćila dijagnozu multiplog mijeloma bila sam šokirana i dezorijentirana. Pitala sam se kako mi se i zašto to dogodilo, ali sam se ubrzo sabrala i u sebi postavila cilj: borba do izlječenja. Znala sam da se moram vratiti kući suprugu i djeci, jednoga dana pomoći odgajati potomke, raditi i biti korisna koliko god mogu. Zbog te se odluke nisam osjećala potpuno bespomoćno, uhvatila sam se za svoje ciljeve i ne predajem se.
Otkako sam u izolaciji najviše mi nedostaje rad u vrtu i kućanstvu te društvo prijatelja i rodbine, no znam da će i to brzo proći i da ću pomalo vratiti život u staru kolotečinu.
Najviše se bojim nemoći, tj. da se neću moći brinuti o sebi i svojoj higijeni. Bojim se i igle pa zažmirim svaki put kada mi vade krv.
Najveća podrška mi je moja obitelj: sin, snaha, kćer i suprug na kojeg je pao najveći teret poslova oko kuće, vrta i mene. Ustvari, mislim da sam jako sretna žena jer imam obitelj i supruga koji me pazi, a i većina prijatelja i rodbine zove me na telefon skoro svaki dan, pogotovo otkada sam u izolaciji. Hvala im na tome što znam da se na njih mogu osloniti u bilo koje doba dana i noći.
Ako si dobio/la dijagnozu M.M. saberi se od šoka i zadaj si cilj. Vizualiziraj svoju budućnost. Nema predaje i odustajanja jer ta je situacija trenutna, brzo će proći uz obitelj, prijatelje i pametne lijekove. Svi su oni tu za nas i hvala im od srca!
M.P. (55), Solin
