Za prvu transplantaciju nisam se pripremio ništa posebno. Jednostavno sam znao da je to moj put liječenja i da to moram odraditi. U ranijem razgovoru sa sestrama i liječnicima raspitao sam se što mogu očekivati i znao sam, otprilike, što me čeka.
Imao sam sreću što sam na prvoj transplantaciji bio u izolaciji s jednim gospodinom, što mi je uvelike olakšalo da izdržim tih 17 dana izolacije. Pazite, sama izolacija je već teška, a ostale nuspojave koje dolaze od terapije dodatno vas opterećuju, tako da sam ja u težim trenucima prve transplantacije imao uz sebe osobu koja prolazi isto što i ja i mogli smo jedan drugoga tješiti.
Nakon dva mjeseca saznao sam da moram na još jednu transplantaciju. E, tu sam se pripremio…
Ponio sam sa sobom svoje knjige, laptop i gitaru (jer volim svirati i, vjerujte, pjesma opušta). Zamolio sam majku da pođe sa mnom u Zagreb i sve vrijeme moje izolacije ona mi je kuhala i donosila dnevno jedan obrok koji volim. Vrlo je bitno pojesti nešto dobro jer oporavak ide brže. Samim time ste sretniji i zadovoljniji. Psihički sam se jako dobro pripremio jer sam ovaj put znao apsolutno sve što me čeka. Psihička priprema i stvari koje volim znatno su mi olakšale boravak u izolaciji. Bilo mi je lakše nego prvi put jer sam bio sam u sobi. U trenucima krize bih pjevao, skakao, vrištao u jastuk i sve bi prošlo u nekoliko minuta. I ovaj put sam imao manje nuspojava nego prvi put.
Povratak kući nakon prve transplantacije protekao je dobro. Nisam previše razmišljao o tome, znao sam da sam završio taj put i prepustio sam se tekućim aktivnostima. Naravno, vodeći računa da se ne razbolim pa sam prvih sedam dana kod kuće nosio masku. Po meni, prehrana je jako bitna i mislim da je to ubrzalo moj oporavak nakon transplantacije. Naime, dnevno sam pio svježe cijeđene sokove, uključujući one od cikle, đumbira i mrkve. Jeo sam puno voća i povrća, izbacio večere, neke vrste mesa i bijeli kruh, tjesteninu i bijelu rižu, kao i sve konzervirane stvari. Već nakon 15 dana imao sam snage obavljati sve normalne poslove.
Sam postupak izolacije uvelike može olakšati da si od kuće ponesete stvari koje vas vesele. Ja sam sa sobom uzeo knjige i laptop.
Psiha je najbitnija. Ako upadnete u zamku brojenja dana, onda ste nigdje. Opustite se i idite dan po dan. Sve što vam dođe tijekom dana prihvatite i kažite sebi da će i to proći. Jer prema mom iskustvu, što bih se više opterećivao, to bi mi bilo gore. Nuspojave koje sam ja imao bile su gubitak apetita, što je neizbježno. Zbog toga je važno da si od kuće ponesete hranu koju volite jesti. Umor i bezvoljnost nije ništa strašno. Uglavnom, na prvoj transplantaciji nisam imao nekih većih nuspojava osim gubitka apetita.
Svim pacijentima bih preporučio da se prije svake izolacije raspitaju o onome što mogu očekivati.
Vjerujte, kad znate što vas čeka, lakše vam je. Ponesite stvari koje vas vesele, hranu koju volite jesti, nemojte pasti u depresiju jer izolacija je za vaše dobro, to je put do izlječenja. Kad dođete u izolaciju, pitajte sve što vas zanima. Nemojte ništa skupljati u sebi. Ako vam se plače, plačite! Ako vam se pleše, plešite! I najvažnije, na odjelu na kojem sam. ja bio rade doktori i sestre koji su prekrasni ljudi, uvijek nasmiješeni i raspoloženi, uvijek vama na raspolaganju. Ovim putem im se osobno zahvaljujem.
Ako nekome mogu pomoći razgovorom ili svojim osobnim iskustvom, možete me dobiti preko Udruge.
Marin, studeni 2017.
