Moje ime je Senka Polanšćak. Po zanimanju sam dipl. ing. strojarstva i radim kao CNC programer. Udana sam i imam kćer i sina. Priča sasvim obična: posao i obitelj bili su sav moj svijet.
A onda je u moj život ušao MM.
Bolest multipli mijelom otkrivena mi je slučajno, prilikom medicinske obrade na neurološkom odjelu zbog problema s glavoboljom. Krvne pretrage pokazale su, među ostalim, visoku sedimentaciju eritrocita i povišenu razinu bjelančevina u krvi. Preporučeno mi je da se javim na hematološki pregled.
Nakon više standardnih pretraga, dobila sam dijagnozu – multipli mijelom. Bilo je to u veljači 2013. godine, na moj 49. rođendan.
Plan liječenja bio je sljedeći: uvodna kemoterapija po VAD protokolu (3 do 5 ciklusa) i intenzivna kemoterapija melfalanom s autolognom transplantacijom matičnih stanica.
Nakon tri ciklusa VAD-a učinjena je reevaluacija bolesti, pri čemu je ustanovljeno nedovoljno povlačenje bolesti pa je predložena druga linija liječenja – CTD. Ovaj put nuspojave su bile previše izražene pa sam nakon mjesec dana dobila treću priliku – liječenje bortezomibom u kombinaciji s deksametazonom.
Dobro sam reagirala na terapiju i kroz 4 ciklusa postignuta je kompletna remisija. U listopadu 2013. godine obavljeno je prikupljanje matičnih stanica. Nakon uspješne autotransplantacije u siječnju 2014. uslijedio je kratak oporavak i konsolidacijska terapija bortezomibom – 16 doza u razmaku od 14 dana. Za terapiju održavanja dobila sam interferon, ali je zbog nepodnošenja liječenje prekinuto nakon mjesec dana.
Sljedeću, 2015. godinu provela sam oporavljajući se od terapija. U siječnju sam preboljela streptokoknu anginu, a u travnju neku zagonetnu infekciju. Imala sam povišenu temperaturu, opću slabost, teško disanje i lupanje srca. Uzrok nije pronađen ni nakon osmodnevnog boravka u Klinici za infektivne bolesti, ali ipak sam se malo-pomalo oporavila.
U jesen 2015. godine vratila sam se na posao nakon dvije i pol godine bolovanja. Sada pokušavam živjeti što normalnije. Nastojim svakodnevno vježbati kod kuće jer primjećujem da mi to pomaže u smanjenju bolova u zglobovima i mišićima.
Tijekom liječenja susrela sam se s mnoštvom problema, nuspojava lijekova… Sada je lipanj 2016. godine i iako je prošlo više od dvije godine od transplantacije, još uvijek sam vrlo osjetljiva na infekcije. Bez obzira na teškoće, svjesna sam da je ovo dobro razdoblje u mojem životu jer ipak sam dobila ovu “rundu”. Za to su zaslužni liječnici i medicinsko osoblje, moja obitelj, rodbina, prijatelji, kolege i svi dragi ljudi koji su mi pružili potporu u mojim teškim danima i koji su uz mene i danas. Svima zahvaljujem od srca!
Borba za što kvalitetniji život unatoč bolesti nije laka. Treba upregnuti sve svoje snage – fizičke i psihičke. Ni duhovnost ne treba zanemariti jer ona donosi snagu kad je najteže.
Smatram da je informiranost pacijenta o multipli mijelomu i o mogućnostima liječenja vrlo bitna. Kad sam se suočila s ovom bolešću, nisam znala ništa o njoj. Željela sam upoznati “neprijatelja” da se protiv njega lakše borim. U tome mi je mnogo pomogao priručnik gospođe Ljiljane Pomper, kojeg sam pronašla na internetu. Bilo bi dobro da svaki pacijent već kod dijagnoze dobije sličan priručnik jer liječnici su često preopterećeni i nemaju previše vremena za objašnjavanje. Osim toga, kad nešto znamo o svojoj bolesti i o lijekovima, možemo se aktivno postaviti i tako postići bolje rezultate u liječenju.
Učlanila sam se u udrugu Mijelom CRO jer sam uvjerena da uvijek možemo mnogo naučiti jedni od drugih, učiniti nešto dobro za druge i za sebe. Zajedno smo jači, a snage nam na ovom teškom putu doista treba.
Senka Polanšćak
