Velika većina ljudi (i poslodavaca) nikada nije ni čula za multipli mijelom ili je miješaju sa multiplom sklerozom. Niti su čuli za amiloidozu koja je meni dijagnosticirana 2016. godine.
Moj poslodavac je i više nego korektan od kada sam obolio od multiplog mijeloma. Kada sam tijekom 2016.-2017. godine bio na dugotrajnom bolovanju, dali su mi punu podršku. Sad u vrijeme korone mogu raditi od kuće, a ako imam važan službeni put, sastanak ili slično, mogu zatražiti da ga obavi netko drugi. Od kada sam se vratio na posao nakon transplantacije i oporavka (od 2017.), na sreću, nisam nikada bio na bolovanju, niti izostao s posla.
Udruga MijelomCRO dodijelila je prvo priznanje “Poslodavac prijatelj oboljelih” upravo Damirovom poslodavcu, tvrtki Montmontaža-oprema d.o.o.
Kada bi udruga MijelomCRO davala priznanje (diplomu) za “MM friendly poslodavca”, moja tvrtka bi ga svakako trebala dobiti.
U svibnju 2015., u svojoj 54. godini života, odlučio sam estetski korigirati očne kapke i podočnjake (valjda kriza kasnih srednjih godina). Obavio sam sve potrebne preglede i dogovorio operaciju. Tijekom operativnog zahvata kapka, uočeno je da u kapku nisu masne naslage, a analiza je pokazala da je riječ o amiloidozi. Nakon dodatnih pretraga i punkcije u siječnju 2016., dijagnosticiran mi je multipli mijelom.
Možda je važno naglasiti da nisam imao nikakve simptome, osim što su mi od 2012. trnule ruke – sve veći bolovi od šaka do ramena. Dijagnosticiran je sindrom karpalnog kanala (trebao sam operirati isti dan kad i kapke, ali sam odgodio).
Cijeli sam život bio sportski tip, svakodnevno se bavio raznim sportovima – u svemu dobar, u ničemu najbolji. Nikad bolestan, rijetko prehlađen. Prilikom raznih sistematskih pregleda uvijek odličnih nalaza. U rujnu 2013. osjetio sam da teško dišem, sve teže i to je bio jedini pokazatelj infarkta. Ugrađena su mi dva stenta i od onda nisam imao poteškoća, a svake godine idem na periodične preglede.
Od 2017., nakon liječenja koje je uključivalo i visokodoznu kemoterapiju koja se prima prije same transplantaciju (vraćanje vlastitih matičnih stanica) te vertebro-plastičnog zahvata na kičmi, radim puno radno vrijeme. Povremeno putujem. Sportom se više ne bavim, osim što vozim bicikl ili hodam, kad vrijeme to dopušta.
Kralježnica me boli samo ako dugo sjedim, hodam ili stojim. Onaj sindrom karpalnog kanala kojem sam imao u trenutku dijagnoze je sam od sebe polako nestao, bez operacije. Tablete za bolove vrlo rijetko pijem.
Ne znam koliko će trajati ovakvo stanje, ali niti ne razmišljam o tome. U meni je još uvijek onaj pozitivac od prije. (Super je biti pozitivac, 2019.)
Zagreb, ožujak 2022.
Damir V.
