Danas je preminula naša draga Katarina Meštrić, umirovljena profesorica defektologije i veliki borac s multiplim mijelomom s kojim se čvrsto i hrabro nosila od 2014. Kada je u ožujku 2018. opisala svoje iskustvo s bolešću za naš portal, napisala je: Imam za koga živjeti, ne smijem dopustiti da moj život završi samo tako, nedorečeno, u strahu i očaju.
Nedavno je, u povodu desete godišnjice udruge, dobila priznanje kao počasna članica, i to za doprinos razvoju udruge MijelomCRO i poboljšanju položaja oboljelih od multiplog mijeloma u Hrvatskoj.
Sudjelovala je u svim kampanjama, a posebno u osmišljavanju kampanje „Ja nisam 1%, ja sam 100%“ koju smo vodili tijekom 2018., 2019. i kasnije. Oko kampanje je pomogla i njena snaha Ana. Na kavici kod Lisinskog, nekolicina nas toga je dana samostalno osmislila kampanju za dostupnost nove generacije lijekova koje u Hrvatskoj tada nismo imali, a koji su značili život. S nama je bio i mali novorođeni Erik, njena ogromna radost i ljubav.
Sin Marko je mami Katarini pomogao i podržavao je u radu u udruzi sa svojim IT vještinama. Gospođa Katarina bi napisala rukom, Marko bi prepisao i poslao emailom. Požrtvovna i jaka obitelj, kroz sve su prošli stoički i pozitivno. Njen zadnji napor za udrugu je bilo nastojanje da se nešto učini za podršku oboljelima pred kraj života, u palijativi. Nažalost, nismo uspjeli mnogo pomaknuti. Postoje pravilnici i statuti, no kada vam zatrebaju, sustav ne funkcionira. Često ste sami.
U svakom trenutku je bila spremna krenuti s nama u akciju za dobrobit svih oboljelih. Kako je sama rekla, boreći se za sve, pomogla je i sebi. U prosincu 2018. bila je dio skupine koja je s dr. Bašić Kinda otišla u Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tražiti nove lijekove za oboljele od mijeloma.
U ovom videu s karakterističnom vedrinom progovara o promjeni života u trenutku dijagnoze. Bilo je to na skupu na Medicinskom fakultetu u studenom 2019. Kada je nastupila pandemija, koja je uvelike otežala liječenje malignih bolesti, gospođa Katarina s nama je podijelila i iskustvo odlaska u dnevnu bolnicu u doba covida. Borac do samoga kraja, bilo joj je stalo do boljeg života za svakog pacijenta. Za njom ostaje sjajan i dubok trag, i posebno mjesto u našim srcima.
