Moja tjelovježba – ili kako vratiti i održati kondiciju?

Nakon dijagnoze multiplog mijeloma podvrgla sam se kemoterapiji po tadašnjem protokolu i s planom da nakon 3-4 mjeseca idem na transplantaciju matičnih stanica. Stvari se nisu odvijale kako je planirano, budući je trebalo više od 10 mjeseci različitih terapija da bih bila spremna za transplantaciju.

Jedna od neželjenih posljedica takvog dugotrajnog liječenja bila je moja sve slabija kondicija. Pokušala sam to promijeniti onako kako mi je izgledalo jedino moguće. U vrijeme izolacije u bolnici nastojala sam: ne ležati ako sam mogla sjediti, ne sjediti ako sam mogla stajati i ne stajati ako sam imala snage hodati. Svejedno, moja snaga je kopnjela. Po povratku kući bila sam jako slaba, brzo se umarala i imala jake bolove u mišićima.

Kako vratiti kondiciju u takvoj situaciji? Razgovarala sam s hematologinjom koja vodi moje liječenje. Rekla mi je da nema nekih prepreka za vježbanje, ali da idem postupno i umjereno, neka se ne forsiram. Pitala sam je i za ostale oblike fizikalne terapije i odgovorila mi je isto: nema prepreka, uz uvjet da moram biti vrlo oprezna s masažom, zbog rizika od eventualnih oštećenja kostiju.

Započela sam lagano, hodala svaki dan, isprva na manjim udaljenostima. Uz to, uspinjala sam se svakodnevno stepenicama na drugi kat do stana. Svakih nekoliko dana povećala bih udaljenosti. Napredak je bio postepen, ali ja sam bila uporna, nisam odustajala.

Kad sam postigla stanje da nakon hodanja ne budem posve iscrpljeno, osjetila sam se spremnom i za vježbe s ciljem jačanja mišića, koji su atrofirali od neaktivnosti i kortikosteroida (ali, moram priznati, ni prije mijeloma nisam bila neki atletski tip). Skupna gimnastika u dvorani nije dolazila u obzir zbog osjetljivosti na infekcija. Morala sam naći nešto individualno, a da bude u okviru mojih financijskih mogućnosti, da ne bankrotiram.

Fizikalna terapija na koju imam pravo po osnovi zdravstvenog osiguranja, nije mogla riješiti moju potrebu za redovitom vježbom i održavanjem kondicije. Pretraživala sam ponudu na internetu i slučajno nabasala na stranicu studija za vježbanje, koji me zainteresirao i koji se kasnije pokazao idealnim.

Zašto mi je odgovarao taj izbor? Zato što je bio skrojen individualno. Trener je napravio set vježbi baš za mene, za moje specifične probleme i u okviru mojih mogućnosti. Bez skakanja i jakog znojenja. Među brojnim dijagnozama koje imam je i skolioza, koja zahtjeva rad na posturi i uravnoteživanju tijela. Trener je pokazivao vježbe, a ja sam trebala sve ponoviti pod njegovim nadzorom. Dalje sam vježbala sama kod kuće i nakon nekog vremena otišla po novi, zahtjevniji set vježbi.

Rezultat? Malo-pomalo došla sam do zavidnog stupnja kondicije, koji mi je omogućio da se vratim na posao s punim radnim vremenom. Tu su i kućanski poslovi, koje dijelim sa članovima obitelji.
Kako dalje? Nemam puno slobodnog vremena, ali nastojim zadržati vježbanje u svom dnevnom rasporedu. Postoje periodi kad u tome uspijevam, ali moram priznati da ima i prekida. Onda sve ispočetka… Ponekad osjećam da nisam daleko odmakla.
No, uvijek se vraćam na te vježbe jer mi gode i tijelu i duhu.

U uvjetima pandemije, vježbanje kod kuće mi daje slobodu da odradim dnevnu vježbu kad mogu. Zajedno sa šetnjama na svježem zraku, to je ta moja odlična formula, koju preporučam svima koji još ne znaju kako se “pokrenuti s mjesta”.

Senka, Zagreb