Kronika – dugi mjeseci od simptoma do dijagnoze, prve i druge terapije…
Novembar 2019.
Mama, 67 godina, u novembru 2019. odstranila je adenom pljuvačne žlijezde, nakon čega se činilo da je oporavak dobro krenuo.
Februar/April 2020. – Upala pluća pa rast tlaka, slabost i trnjenje nogu…
U februaru mjesecu 2020. javlja se očnom ljekaru radi pojave tzv „blještavih krpica“ u vidnom polju. U martu dobiva upalu pluća, a već od aprila mami raste pritisak, osjeća slabost u nogama, a stopala jako natiču i trnu.
Maj/Juni 2020. – Formalnost porodičnih ljekara… mama se sve teže kreće
Porodična medicina potpuno je zakazala u maminom slučaju; čini se da su bili samo administrativni korak koji je trebao biti zadovoljen… Jesu li previše opterećeni, nezadovoljni statusom, uslovima rada…? Ne znam, ali to treba promijeniti!
Dalje se nastavljaju nizati greške, dijagnoza bolesti vena – bez pratećih nalaza, u slučaju mame nije dala rezultate, nego samo produžila agoniju. Mama se sve teže kreće, uvijek uz pridržavanje za nekog ili nešto.
Juni 2020. – Mama nije zadržana na pretragama… idemo privatno
Endokrinološla obrada u bolnici je bila uglavnom uredna. Nakon toga nitko, ni internisti, neurohirurzi, angiolozi, ortopedi, ginekolozi, neurolozi, nisu smatrali da mamu treba zadržati na pretragama iako se mogla kretati malo i teško, uz pomoć hodalice i kolica.
Jedan od neurohirurga je mami kazao “da treba smršati da se komšiluk zabrine za nju“, valjda misleći da je to ometa u hodanju, ne znam… Drugi, i to veoma poznat po stručnosti, je rekao da problem nije u kičmi niti u glavi, već u donjem dijelu tijela, ispod abdomena. I tako smo privatno plaćali i odlazili raditi magnet i CT abdomena, karlice, lumbalnog dijela kičme, vena…
Juli/Avgust 2020. – Konačno detaljne pretrage, osnovana sumnja, pa nalaz
Obzirom da je mama konstantno vraćana sa Koševa kući, tražili smo uputnicu za Opću bolnicu u Sarajevu. Taj pregled neurologa je bio osnov za zadržavanje istog dana na Kliničkom centru u Sarajevu nakon čega je urađen magnet i CT kompletne kičme i glave, te detaljnija laboratorija, analiza likvora.
Odmah je uočen veliki tumor na glavi, kod klivusa i sfenoidalne kosti, sa sumnjom u plasmocitom. Nalazi krvi su također ukazivali na hematološko oboljenje. Urađena je biopsija tumora, kao i djelimična redukacija (80-90 %, kroz nos). Patohistološki nalaz pokazao je plasmocitom. Neurohirurg je odmah dao preporuku za radiozračenje. Dijagnoza: Plasmocitom.
Međutim, radiozračenje je provedeno tek nakon dva mjeseca, a u međuvremenu je urađena biopsija koštane srži koja je bila uredna i PET CT snimanje koje nije ukazalo na prisustvo zločudnih stanica u ostalim dijelovima tijela, osim na glavi. Sumnja se javlja u POEMS sindrom.
Oktobar/Novembar 2020. – Covid u bolnici, liječenje kod kuće, opće pogoršanje…
Radioterapiju (14 zračenja) je mama dobro podnijela, pokreti u nogama i rukama bili su malo bolji. U bolnici i po otpuštanju iz bolnice, mama je kašljala i imala blago visoku temperaturu. Testirana je na covid peti dan nakon izlaska iz bolnice. Kod mame se nije razvila teža slika covid bolesti, bar je tako izgledalo, pa se liječila kod kuće antibiotikom i vitamina i redovnom terapijom. Više je spavala, smanjio se apetit, postaje zaboravna … Iako nam to niko ne može potvrditi, koronavirus je uticao na pogoršanje mamine osnovne bolesti, poslije toga, opće zdravstveno stanje se nepovratno pogoršalo.
Decembar 2020. – Uključena klasična mijelomska kemoterapija, širenje… finalna dijagnoza
Nakon laboratorijskih nalaza, mama je primljena na hematologiju, uključena je kemoterapija alkeranom i dekstametazonom, te urađen kontrolni magnet glave koji je ukazao na širenje tumora. Dijagnoza: POEMS sindrom.
Januar 2021. – Terapija novijim lijekovima, krenulo na bolje… infekcija i odlazak mame
U naredna dva ciklusa kemoterapije uključen je bortezomib i dekstametazon. Odmah nakon prvog ciklusa, mama je bila bolje. Međutim, nakon drugog ciklusa, zadržana je u bolnici, rastao je CRP, a mama je u roku od četiri dana preminula od infekcije, ne zna se tačno koje…
Anera K.
Sarajevo, 2021.
*Multipli mijelom često zahtijeva angažman cijele obitelji. MM nije trka na 100m, on je maraton, s preprekama, ali i s dugim periodima kada život može biti gotovo normalan. Prepoznavanje simptoma bolesti i rana dijagnoza su prvi i najvažniji koraci.
