Bila je to ključna vježba za moj daljnji oporavak

Početkom 2015. dijagnosticiran mi je multipli mijelom. Bolest je počela burno s jakim bolovima u leđima. Tragajući za uzrokom te boli, saznala sam kako je to posljedica oboljenja koje se naziva multipli mijelom, bolesti o kojoj do tada nisam znala ništa.

Tokom utvrđivanja dijagnoze doživjela sam još jednu šokantnu situaciju – noge su mi se oduzele i ostala sam praktično paralizovana. Bila sam užasnuta i u nevjerici, ali, zahvaljujući predanoj brizi i bodrenju medicinske ekipe koja me liječila, te velikoj podršci moje porodice, nekako sam to prihvatila. Ubijedila sam samu sebe da je to ipak samo privremeno stanje i da ću ja to prebroditi.

Tada je počela moja je borba da ponovo prohodam, koja je trajala osam mjeseci. Kroz to vrijeme prešla sam dug put od invalidskih kolica, hodalice, štaka i štapa, dok se, najzad, nisam počela samostalno kretati bez ikakvog pomagala.

Danas, kada razmišljam o tome, smatram da sam imala mnogo sreće: imala sam uz sebe stručnu i predanu medicinsku ekipu i divno porodično i radno okruženje, sve njih koji su me hrabrili da izdržim i ne klonem duhom, da se ne predam. Naravno, bilo je i kriza i malodušnosti. Čvrsto sam odlučila da se ne predajem i da se borim, ma kako teško bilo!

Željela bih da kažem ovom prilikom da sam ja primjer za to kako ciljana fizička aktivnost može imati veliki značaj u olakšavanju tegoba koje ova bolest nosi sa sobom.

Osim vježbi kojima me obučio fizioterapeut, a koje sam radila uglavnom samostalno i kod kuće, i tada, a i danas, često sam vježbala i dodatno, na način što sam se penjala i spuštala niz stepenice. Baveći se ovom, da tako kažem, običnom fizičkom aktivnosti zamijetila sam kako se moje stanje postepeno popravlja. Sada mi se čini čak da je to bila ključna vježba za moj oporavak. Omogućila mi je da ojačam muskulaturu nogu, da postignem bolju koordinaciju u kretanju i da steknem i učvrstim samopouzdanje. Predano vježbajući postigla sam da mi je sada moguće potpuno samostalno penjati se i silaziti stepenicama i to bez držanja za rukohvat.

Ubijeđena sam da se sa dobrom medicinskom njegom, odgovarajućom fizičkom aktivnošću, strpljenjem i upornošću može postići mnogo i popraviti kvalitet života svakog oboljelog od multiplog mijeloma.

Danas, gotovo sedam godina od početka moje bolesti, ja se krećem potpuno samostalno. Naravno, bolest je uticala na moj život i ja sam sve svoje aktivnosti prilagodila novoj situaciji, uključujući i fizičke aktivnosti. Mislim da je bitno da svako od nas u saradnji sa svojim hematologom i fizijatrom pronađe vježbe koje mu odgovaraju i donose mnoge dobrobiti. To je izuzetno važno – kako zbog dobre fizičke kondicije, tako i zbog mentalnog zdravlja.

Ubavka, Sarajevo