Od multiplog mijeloma se liječim nešto manje od dvije godine. Imala sam nekoliko simptoma: slabokrvnost, gubitak težine i zaista jake u leđima i križima zbog kojih sam četiri mjeseca liječena samo lijekovima za umirenje bolova. Posljednja dva nalaza kompletne krvne slike pokazala su anemiju, na što je liječnik obiteljske medicine (LOM) rekao da sam samo “malo slabokrvna”.
Na moje inzistitanje dobila sam uputnicu za fizijatra. Fizijatrica je zatražila snimanje cijele kralježnice. Kad sam isti dan došla s nalazom kod LOM-a i zamolila uputnicu, nisu me htjeli primiti, već su mi ponudili da se za dva dana naručim na pregled. Sestra je bila zgrožena mojim zahtjevom i rekla: “Znadete li vi koliko traje izdavanje uputnice? Doktor nema vremena.” Nisam se mogla naručiti jer sam zbog bolesti člana obitelji morala otputovati 100 km od Zagreba i ponovo sam zamolila da mi izdaju uputnicu da ne bih za dva dana plaćala taksi. Doktor me doslovno istjerao. Dobila sam e-uputnicu nakon što sam mailom poslala nalaz, a potvrdu su mi podigli prijatelji, jer “se ne može poslati mailom”.
Vježbe i terapije su bile izuzetno bolne (i na njih se čeka) i skupe jer sam išla taksijem (zbog bolova nisam mogla koristiti javni prijevoz). Djelomično sam ih obavila privatno van Zagreba (obiteljski razlozi). Kad sam trebala doći na rendgensko snimanje, pokvario se aparat i nije bilo poznato kad će ga popraviti. Bolovi su bili zaista jaki, više nisam mogla obavljati kućanske poslove i odlučila sam krenuti privatno na preglede. U međuvremenu obavljam i rendgensko snimanje i u nalazu mi je preporučena magnetska rezonanca (MR). Nakon što je tehnolog vidio MR snimku, pitao me koju malignu bolest imam – rak dojke ili nešto drugo. ŠOK.
Potvrđeno je da se u L3 (treći kralježak u lumbalnom dijelu kralježnice) nalazi masa koja pritišće živac ili živce. Preporučeno je da se naprave markeri i pregled onkologa. Ponovo odlazim svom liječniku obiteljske medicine koji mi daje uputnicu za markere, ali ne i za onkologa (“Vidjet ćemo što kaže nalaz markera, a onda odlučiti što ćemo dalje”).
Na markere se čeka dva-tri tjedna, a meni su bolovi sve jači i ponovo odlazim privatno (markeri i onkolog). Onkolog je bio prvi liječnik koji je povjerovao da imam jake bolove. Inače, prolaznici i pacijenti u Domu zdravlja su mi nudili pomoć kad su vidjeli kako se krećem; hvatala sam se za zidove i rukohvate, jer od bolova nisam mogla normalno hodati. Nakon uvida u MR snimku, onkolog mi je rekao da mogu postati nepokretna ako ću još odgađati operaciju.
Od LOM-a sam dobila uputnicu za kirurga, ali ne i uputu kamo da se javim. Dobivam upute od onkologa za hitni prijem. Primljena sam odmah na odjel traumatologije, gdje sam operirana dva puta i gdje mi je dijagnosticiran plazmacitom (dobila sam titanski kralježak i ostalo). Zatim sam prebačena na hematologiju u Vinogradskoj bolnici, gdje sam zračena (4 sesije) i liječena deset dana. I tu konačno dobivam dijagnozu multipli mijelom. Ukupno 40 dana u bolnicama. A zatim odlazak u dnevnu bolnicu osam mjeseci.
Sada idem na mjesečne kontrole. Osjećam se bolje, hodam bez hodalice-rolera, samostalno obavljam najveći dio poslova, vratila sam prvotnu težinu, a nuspojave lijekova sam prihvatila kao prolazne teškoće.
Udruzi MijelomCRO pristupila sam kad sam bila u bolnici na odjelu hematologije, nakon operacije lumbosakralnog dijela kralježnice (plazmacitom). Budući da nisam dobivala informacije o bolesti, informacije i (dezinformacije) o multiplom mijelomu sam pronalazila na Googlu. Tako sam i saznala za Udrugu i učlanila se. Dugo nakon operacije sam se kretala uz pomoć hodalice-rolera i nisam bila u mogućnosti doći na druženja koja je udruga organizirala.
U studenom prošle godine sam prvi put bila na susretu oboljelih u Kutiću i mogu reći da me je to uistinu podiglo psihički. Sada znam da nisam izuzetak što se tiče simptoma i nuspojava lijekova. Hvala svima na podršci.
Još uvijek se liječim kod hematologa (doktorica kaže da su nalazi bolji). Ja sam optimist.
Vesna, Zagreb
Osvrt udruge MijelomCRO
Nefleksibilnost i sporost zdravstvenog sustav, nerazumijevanje i stav zdravstvenih radnika uz ne prepoznavanje običnih simptoma ove opake bolesti, doveli su do nepotrebnog odlaganja i potresnog puta do dijagnoze naše draga Vesne. Njena priča završila je sretno zahvaljujući profesionalnošću onkologa koji je brzo djelovao. Nadamo se da će naš Putokaz za ranu dijagnozu ovakve priče učiniti rijetkima.
