Ponekad obično “Kako si?” čini veliku razliku

Ovde sam da podelim svoje novopečeno iskustvo s vama. 

Ja, koji sam sve nosio kroz život na lakši način, i iako je taj put više bio trnovit nego ružama posut, neko sam ko je radio dane i noći i postigao neki nivo u životu. Iznenada dođu neki bolovi u lumbalnom delu kičme i uz neke terapije doktori kažu to će proći, „ne brini“. 

Nakon par meseci bolovi su još prisutni i nalazima krvi utvrdi se anemija. 

Opet pretrage neko vreme dok se nije otkrila prava dijagnoza, a to je C90.0 multipli mijelom.

Život se menja iz korena, sa tim saznanjem od doktora ja odlazim na internet da vidim šta je C90.0 multipli mijelom. Kada ono, iskreno rečeno – šok.

Ali kao što sam rekao, nisam neko ko se predaje. Uzeo sam svoje nalaze i otišao do drugih doktora – Austrija, Njemačka, Srbija. Tako sam upoznao svoju bolest i način lečenja.

Dolazim u Banja Luku s nekim znanjem o bolesti i načinu lečenja i zahtevam od doktora da se tako lečim, jer ovde se još radi neka starija vrsta terapija.

Doktorica koja vodi moje lečenje mi objašnjava da nekih lekova kod nas još nema za nabaviti i iste mogu dobiti preko Mijelom udruženja u Hrvatskoj. Daje mi broj telefona i ja se javljam prvo porukom, da ne bi nekome smetao. Nakom nekog kratkog vremena dobijam poziv na Viber od te osobe.

Taj poziv je počeo s jako prijatnim razgovorom.

„Dobar dan“, i prvo pitanje je bilo „Kako ste?“, što je mene oduševilo. Malo je veza počela da smeta i naš razgovor se prekinuo. Ali ja nisam odustao od te osobe da mi pomogne u nabavci lekova koji mi trebaju jer sam prepoznao iskrenost u prvom razgovoru. Nakon par dana smo uspeli stupiti u kontakt, i uz njezinu pomoć da se registrujem u Mijelom udruženje.

Nadam se da smo danas uspeli kompletirati sve da dobijem lekove ove sedmice i da počnem sa lečenjem iduću sedmicu.

Ovim putem se mnogo zahvaljujem vama na pomoći i ako bilo šta mogu da uradim za ljude oboljele od ove bolesti, ili nekako drugačije da pomognem, tu sam.

Hvala vam od srca.

Duško Aulić, RS