Bol, terapije, operacije. A sada – vraćamo se putovanjima!

Zovem se Sandra Gerzić. Rođena sam 12.09.1969. godine u Bihaću. Živim u malom gradu, Bosanska Krupa. Imam sretan brak, muža koji me poštuje i podržava u svemu, majka sam dvoje djece – sina od 35 godina i kćerke od 27. Moj aktivni hobi bio je putovanje svake godine u različite destinacije. Od svoje tridesete godine radim bez ijednog dana bolovanja – do trenutka kad sam se razbolila.

Moji prvi bolovi u lijevoj nozi počeli su krajem novembra 2020. godine. Bez ljekarskog pregleda počinjem piti lijekove protiv bolova, ali bolovi nisu prestajali.

Kako bolovi nisu prestajali otišla sam kod ljekara na pregled. Mišljenje ljekara je bilo da imam trombozu noge te me upućuje na ultrazvuk.

Ultrazvuk sam uradila u privatnoj klinici, koji nije pokazao da imam trombozu noge, te me upućuje da uradim magnet kičme. Magnet sam uradila u Banja Luci u jednoj privatnoj klinici, a nalaz je: SPONDILOARTROZU, BULGING DISK L3/L4 I HERNIJACIJU DISKA L4/L5 L. SIN, te isti odnosim kod svog doktora koji me upućuje u Kantonalnu bolnicu Bihać kod neurokirurga. Neurokirurg mi nakon uvida u dijagnozu saopštava da nije u pitanju kičma i upućuje me fizijatru.

Odlazim kod fizijatra koji mi predlaže sedam terapija grijanja. Poslije završenih terapija imala sam čak intenzivnije bolove u lijevoj nozi, i ponovo se obraćam fizijatru, koji mi predlaže da zaključim bolovanje i da idem raditi. Upozoravam doktora fizijatra da imam jake bolove koji mi odgovara da mene to tako brzo neće proći.

Zaključujem bolovanje kod porodičnog ljekara i odlazim raditi.

29.01.2021.g. zbog jakih bolova ostajem na poslu samo pet radnih dana, i odmah odlazim kod porodičnog doktora koji mi otvara bolovanje, te mi propisuje koktel injekcije protiv bolova koji mi apsolutno ne ublažuju bol.

U tom trenutku se osjećam bespomoćno.

Od prijatelja saznajem da u Zavidovićima ima privatni fizijatar kiropraktičar i odlazim odmah. Nakon pregleda doktor mi daje injekciju u kičmu da mi ublaži bolove, te mi savjetuje da mirujem sedam dana i da postupno radim naučene vježbe. Poručuje da na kontrolu dođem za mjesec dana s nalazom RTG zdjelice i kukova. Ja i dalje imam bolove, čak i jače.

Nakon mjesec dana dolazim sa nalazom RTG zdjelice i kukova. Doktor uspostavlja dijagnozu Osteolysis acetabuluma I. Sin. i upućuje me ortopedu. Odlazim kod ortopeda u Kantonalnu bolnicu Bihać koji uzima moj CD, čita i nakon izvjesnog vremena okreće monitor prema meni i visokim tonom kaže: „Vi ste mlada žena, vama je rak sve kosti pojeo gdje ste do sada bili. Odite kući po stvari, vratite se na odjel da vam se urade pretrage, a kod kuće svoje pripremite“. Ja sam ostala iznenađena njegovom reakcijom te je djelovalo kao da se ja prvi put javljam doktoru zbog bolesti noge.

Dolazim u Kantonalnu bolnicu Bihać 9.03.2021.g. na ležanje radi daljne dijagnostičke obrade i tu ostajem do 16.03.2021.g.

Nakon izvršene dijagnostike upućuju me na Onkološki konzilij UKC Sarajevo. Odlazim u Sarajevo na UKC 19.03.2021.g. Konzilij mi predlaže da uradim EHO dojki, mamografiju dojki i test na Covid 19, te da se s navedenim nalazima vratim na UKC Sarajevo radi biopsije i hematološko onkološke obrade. Dolazim s nalazima na UKC Sarajevo 12.04.2021.g. gdje mi ponovo rade pretrage i pod kontrolom CT – a iglom od 14 g uradi se CORE biopsija. Sa UKC Sarajevo otpuštena sam kući 21.04.2021.g. s preporukom: hod na štakama uz dozirani oslonac na lijevu nogu. U tom periodu čekam svoj PH nalaz. Po prispjeću nalaza vraćam se u Sarajevo na UKC- odjel ortopedije i traumatologije – onkološki konzilij.

RTG zdjelice i kuka – nakon loma i poslije rekonstrukcije

 

Čekajući termin za UKC Sarajevo dolazi do povrede kuka (protuzija glave femura centralno). Povreda kuka mi se desila u večernjim satima i u vrijeme vjerskih praznika. Moj suprug poziva hitnu službu koja dolazi i daje mi injekciju protiv bolova. Pored primljene injekcije bolovi nisu prestajali, a muž ponovo poziva hitnu službu i ponovo dolaze i odvoze me u Kantonalnu bolnicu Bihać , tu mi rade RTG koji pokazuje znatno skraćenje noge odnosno protuziju. Dežurni doktor u Kantonalnoj bolnici Bihać upućuje me odmah u Sarajevo. U sanitetskom vozilu kao pratnja dugih šest sati sa mnom je moja najbolja prijateljica, moja kćerka. Nismo ni slutile da je pred nama najteži, vjerovatno i najbolniji trenutak naših života. Nakon kratkog konzilijarnog pregleda prelazimo na odjel gdje će mi staviti ekstenziju, za koju prvi put čujem. Počeli su, primila sam injekciju iznad koljena koja je navodno bila anestezija, zatim su mi skalpelom zarezali kožu te veliku šipku probijali kroz koljeno pomoću čekića. Možda se ne razumijem u medicinske instrumente, ali sam definitivno razumjela da je to bilo premalo vremena za djelovanje anestezije. Od neizdrživih bolova vrištala sam na sav glas.

Moja kćerka je bila ispred vrata.Tu smo se i oprostile, u suzama, pet dugih sedmica je pred nama.

Ležeći na leđima pet sedmica bila sam ovisna o medicinskom osoblju počev od lične higijene do fizioloških potreba (koristila sam pelene za odrasle). Jednom prilikom u viziti sam pitala doktora da li će me operirati i on je odgovorio da po svim parametrima koje je pogledao da bi trebali, ali do tog operativnog zahvata nije došlo već mi se određuje deset zračenja. Voze me na zračenje i nakon odrađenih deset zračenja voze me na hematološki odjel da mi urade biopsiju i isti dan me vraćaju na ortopediju.

Nakon pet sedmica vade mi ekstenziju i prebacuju me na hematološki odjel. Na ovom odjelu ostajem jednu sedmicu te mi ponovo rade biopsiju. Doktorica hematolog mi propisuje kemoterapiju koju sama moram kupiti ako nalaz biopsije pokaže da imam myeloma multiplex. Doktorica me šalje kući i obavezuje se da će mi javiti kakav je nalaz. Nakon mjesec dana doktorica me obavještava da je nalaz pokazao da imam myelom multipex mijelom lakih lanaca lambda in CR1 te da kupim kemoterapiju i odmah da dođem. Moj muž odlazi u Zagreb i kupuje prvu kemoterapiju i tako je i za ostale tri odlazio u Karlovac po kemoterapije. Ova četiri ciklusa kemoterapije sam platila svojim sredstvima. Moram napomenuti da mi je ova četiri ciklusa kemoterapije omogućila Udruga mijelom CRO po znatno nižim cijenama nego što su kod nas u BiH. Ovom prilikom bi se zahvalila gospođi Miri Armour koja mi je omogućila ovu terapiju po povoljnoj cijeni. Također moram napomenuti da me gđa. Mira vrlo često zvala te mi pružala moralnu i psihološku podršku. Njeni telefonski pozivi su mnogo značili kako meni tako i mojoj obitelji. Svaki odlazak na kemoterapiju za mene je bio težak. Odvajanje od obitelji, dug boravak u bolnici i bez posjeta zbog Covid19.

S kemoterapijom završavam 12.10.2021.g.

Postignula sam prvu kompletnu remisiju bolesti nakon ukupno 4 ciklusa terapije VCD. Odlazim na uzimanje matičnih stanica 11.11.2021.g., što je urađeno vrlo uspješno i 27.11.2021.g. vraćam se kući.

Moja doktorica mi daje termin za autolognu transplantaciju matičnih stanica 30.12.2021g. Dolazim na zadani datum i prvu transplataciju mi rade 05.01.2022.g. koju sam jako teško podnijela i u bolnici ostajem 21 dan.

Odlazim kući 19.01.2022.g. te ću narednih šest mjeseci svakih mjesec dana odlaziti u Sarajevo na kontrolu.

Nakon pete kontrole moja doktorica mi je saopštila da bi bilo dobro uraditi drugu autolognu transplataciju, kroz moju glavu prolazi pitanje: „Zar opet? 21 dan potpuno sama?“.

Odlazim u bolnicu Sarajevo 07.07.2021.g. i radi mi se druga transplatacija 13.07.2021.g. Ostajem tu 21 dan i napominjem da sam ovu drugu transplataciju mnogo lakše podnijela nego prvu.

Nakon druge transplatacije vraćam se kući iz Sarajeva u Bosansku Krupu.

Uz svu terapiju propisanu od doktorice hematologa primam i lijek ZOMETU svakih 28 dana u Kantonalnoj bolnici Doktor Irfan Ljubijankić Bihać, a na kontrolu kod hematologa na UKC Sarajevo idem redovno.

Zbog protuzije glave femura centralno nisam bila sposobna sama da hodam već sam koristila invalidska kolica ili hodalicu bez oslonca na lijevu nogu.

Odlazeći na kontrolu u Sarajevo često sam pitala svoju doktoricu kada ću moći raditi operaciju kuka, a ona mi je svaki put odgovorila: “Kad postigneš kompletnu remisiju”.

Na kontroli 11.04.2023g. pitam doktoricu da li mogu ići na operativni zahvat kuka jer se i dalje kod mene održava prva kompletna remisija te da su mi nalazi uredni, da sam hematološki stabilna i da nemam prepreka za operativni zahvat kuka. Moja doktorica odobrava operativni zahvat, bila sam jako sretna što mogu raditi operaciju kuka. Odlazim u Bihać U Kantonalnu bolnicu kod ortopeda koji mi saopštava da termin za operaciju kuka mogu dobiti tek za dvije godine.

Ovim terminom nisam bila zadovoljna, obzirom da sam već u remisiji, a invalidska kolica koristim nepune tri godine. Također me je bio strah da mi se ne bi desio relaps bolesti.

Po preporuci našeg porodičnog prijatelja doktora odlazim s mužem u Lovran na dogovor za operaciju. Termin dobivam 20.09/2023.g. Operacija košta 10.000,00 €, koju sama moram platiti bez učešća mog zavoda zdravstvenog osiguranja.

Operativni zahvat (zamjena kuka- rekonstrukcija zdjelice) je urađen 03.10.2023.g. u Lovranu, i po mišljenju doktora operacija je vrlo uspješno izvršena. Kako je doktor zadovoljan sa mojom operacijom, tako sam ja bila vrlo sretna i zadovoljna s cijelim personalom bolnice.

Vraćam se kući nakon operacije 13.10.2023.g. uz preporuku doktora da radim vježbe (koje sam dobila) i da ću za 4 – 6 mjeseci moći imati potpuni oslonac na lijevu nogu.

Imajući u vidu da sam nepune tri godine na bolovanju te u invalidskim kolicima moram napomenuti da u svoj mojoj nesreći imam sreću što je moja porodica, a prvenstveno moj muž i moja djeca cijelo vrijeme uz mene i pružali mi svu podršku, koja mi je bila jako važna.

Vraćamo se putovanjima!

 

Sandra Gerzić
Bosanska Krupa